četvrtak, 3. travnja 2014.

...kako ostat normalan na poslu... (drugi dio)

...okrenete se oko sebe...iskombinirate ponudjeno...
i slozite kojeg uzemaljca...


ili pak kojeg drugog uzemaljca...


ili pak pak kojeg treceg uzemaljca...



...onda imate veselu klapu...
uzemaljaca


..koju mozete kombinirat s raznoraznim posalicama...


..ako vam to nije zadovoljavajuce, uvik mozete pravit cvjetice...



ako necete ni to, vjerojatno necete ostat normalni taj dan...
...toliko za sad...

kako nastaje uzemaljac u prirodi

prvo zapalite vatru
koja napreduje
i napreduje
i napreduje
dok napokon ne uznapreduje
i postane pravi uzemaljac...

srijeda, 2. travnja 2014.

kako nastaje uzemaljac

prvo se rodi ideja
dok drugi se bave drugim poslovima
pa se ideja razvija
dok se drugi bave drugim poslovima
ideja se razvije
napije
i ode spavat u frizider
...na kraju krajeva, sto je rodjendan bez ananasa...

ASPARAGUS OFFICINALIS

ŠPAROGA (divlja šparoga, šparožina) je trajni drvenasti grm, iz kojeg izbijaju zeljaste stabljike, dobro razgranjane sa listovima ljuskasto-bodljikavim. Plod je crna boba. Raste po kamenjaru, u pukotinama stijena, ali isto tako u šikarama i makijama, te uz zidove i gromače. Ima ih više vrsta. Za jelo se koriste mladi proljetni izdanci svih vrsta kao varivo, a sjemenke, pržene, kao surogat za kavu. -kaze knjizica -"mornar na pustom otoku"- josip bakic, mioljub popovic.
Zaista, treba da savladamo
ovu našu ćud opaku,
pomamu i čežnju svaku,
jer zapravo mi sanjamo.
Tako treba, jer ovo je
čudan svijet i čudan dan
gdje je život samo san,
a iskustvo moje sudi:
čovjek sanja ono što je,
sanja, dok se ne probudi.
 
pedro calderon od kajica
...nemam vremena nemam vremena  nemam vremena   nemam vremena    nemam vremena     nemam vremena      nemam vremena       nemam vremena        nemam vremena          nemam vremena            nemam vremena               nemam vremena              nemam vremena                                                         nemam vremena                



nemam vremena               




                         nemam vremena                      ... ... ...                   nemam vremena               nemam vremena              nemam vremena             nemam vremena         nemam vremena         nemam vremena            nemam vremena          nemam vremena                        nemam vremena                nemam vremena ......  ... ... ... ... ... ...
... ... ...           ...

utorak, 1. travnja 2014.

kako je skoncao jedan mravac

 -"mravi hodec rade.mrav je glup. mravi nisu. to je ocito." -tako je razmisljao cekajuci, izgubljen izmedju rucka i drijemeza. cak mu ni popodnevna kava nije sjela.-"jesu li bagrem i agacija isto? ma ja to zovem draca. robinia pseudoacacia. i nije istina da je ono bijelo cvijece jestivo... a je bi mogo uzet povecalo i vidit... hm... ma znate... kako mrav to vidi... ili mikroskop?... e, pa tako bi mogo otputovat... putovat... mrav cak ne nosi putnu torbu na ledjima, znate. a mi se pitamo;... kako bi bilo otic tamo i tamo... indija? sveti vid? firence, kanade, setnje po gradu? ma da... i zamisljam koliko je svijet velik. moja planet zemlja? ma da... koliko bi samo proputovao da sam mrav... mi osvajamo himalaje, a mravovi osvajavu sto? stabla? bicikle? prometne znakove?... al mogo bi montirat jedan dalekobliz- lijevo oko povecalo, desno dalekozor... tko zna? mozda bi jednom napredovao do mirkoskopa i teleskopa? smisao? ma daj daj... (nesto)  kakav SMISAO!!!misa mu raka... vrijedi li mojih 20 koraka koliko bi dalekoblizom cijeli dan putovao? pisljivih dvadeset koraka...?"- i tako razmisljajuci, glavom u oblacima, zgazi jednog mrava...