utorak, 1. travnja 2014.

kako je skoncao jedan mravac

 -"mravi hodec rade.mrav je glup. mravi nisu. to je ocito." -tako je razmisljao cekajuci, izgubljen izmedju rucka i drijemeza. cak mu ni popodnevna kava nije sjela.-"jesu li bagrem i agacija isto? ma ja to zovem draca. robinia pseudoacacia. i nije istina da je ono bijelo cvijece jestivo... a je bi mogo uzet povecalo i vidit... hm... ma znate... kako mrav to vidi... ili mikroskop?... e, pa tako bi mogo otputovat... putovat... mrav cak ne nosi putnu torbu na ledjima, znate. a mi se pitamo;... kako bi bilo otic tamo i tamo... indija? sveti vid? firence, kanade, setnje po gradu? ma da... i zamisljam koliko je svijet velik. moja planet zemlja? ma da... koliko bi samo proputovao da sam mrav... mi osvajamo himalaje, a mravovi osvajavu sto? stabla? bicikle? prometne znakove?... al mogo bi montirat jedan dalekobliz- lijevo oko povecalo, desno dalekozor... tko zna? mozda bi jednom napredovao do mirkoskopa i teleskopa? smisao? ma daj daj... (nesto)  kakav SMISAO!!!misa mu raka... vrijedi li mojih 20 koraka koliko bi dalekoblizom cijeli dan putovao? pisljivih dvadeset koraka...?"- i tako razmisljajuci, glavom u oblacima, zgazi jednog mrava...

Nema komentara:

Objavi komentar